privremeno ZATVARAMO HPFF
dragi moji HPFF-ovovci, kao i sam naslov kaže blog se zatvara PRIVREMENO. budemo ga opet otvorile!!!!
pOzZek
Vrijeme je da krenemo
Moram vas upozoriti da je ovo moj prvi post, i da vam se neće svidjeti pošto nisam imala inspiracije za boljim. Znam da ste dugo čekali, ali nisam imala vremena. Shvaćam vaše komentare. Molim samo sa podrškom, shvaćam da mi post nije baš nešto posebno kakvim ste očekivali.
Nisam imala vremena napisati bolji post, pa se zasad spominje samo Emma.
Isto tako zamolila bi Giu da mi u komentarima ostavi osobnu sliku, da bi je mogla isto tako ubaciti kao likove.
1 POGLAVLJE
Vrijeme je da krenemo.
Tako me raduje što ću vidjeti svoje prijatelje, sa kojima ću provoditi više vremena nego prošle godine.
Nikad nisam bila tako uzbuđena, ovaj dan me je posebice obuzdao, mislim da će se danas dogoditi nešto posebno u školi Hogwarts.
Htjela sam uzeti nakit iz sobe, koje bi me vezale uz moju prošlost. Otvorila sam ladicu, u kojoj sam čuvala ogrlicu, ukrašena biserima…stavila ga oko vrata. Ogrlica bi me podsjećala na svoju pokojnu majku, punu ljubavi. Pogledala sam na sat, zbilja sam shvatila koliko je sati, pomislila sam da trebamo krenuti na vlak.
-vrijeme je da krenemo na vlak za Hogwarts!-uzbuđeno sam uzviknula, a zatim projurila kroz vrata, sva trčujući pomislila da ćemo zakasniti na vlak.
Naprotiv, stigli smo na vrijem. Progurala sam se kroz red, i tražila mjesto za mene i Jess.
Jessica, kako god moja sestra blizanka, vrlo smo identične.
Napokon sam naišla na dva slobodana mjesta, koda su čekala baš nas, neobično zar ne.
-Jess, ovamo ovdje, pronašla sam slobodno mjesto!-uzviknula sam, a zatim se udobno smjestila u stolicu. Pokraj nas je sjedio jedan čovjek. Čovjek je bio neobičnog izgleda, duga siva brada duža od moje kose, lice kruto, puno bora, oči modre poput plavog mora, obučen u crnu odjelo.Pomislila sam da bi mogao biti učitelj.
-Jessica, pogledaj onog čovjeka, onog preko puta nas, koji zbunjeno gleda u mene i tebe.-šaputala sam joj na uho.
-Ne vidim nikoga, ovdje smo samo ti i ja.-odvratila mi je.
Nasmiješila sam se jer sam pomislila da me zafrkava, kako to obično i radi. Htjela sam se uvjeriti da taj čovjek zaista postoji, a zatim sam još jednom pogledala.
Bila sam zbunjena, preko puta mene nije bilo nikoga. Bila sam uvjerena da sam vidjela tog čovjeka. Nije prošlo mnogo vremena, do nas je sjela i Ema.
Ema je naša najbolja prijateljica, vrlo je simpatična i ponekad otkačena, još uvijek je naša najbolja prijateljica.
-ćao Ema, dugo se nismo vidjele-pozdravila sam je i časno odredila dobrodošlicu, a zatim sjela na stolicu.
-moram priznati, dugo se nismo vidjeli, ali znali smo se nekada nazvati!-uzviknula je, a potom sijela do mene. Ema je uvidjela moju ogrlicu koju sam stavila oko vrata.
-Megan, ova ogrlica je zaista prelijepa, koliko si je platila ako smijem pitati?-upitala je Ema.
-Nisam je kupila, ovo ljeto sam je pronašla na tavanu, uz nju se osjećam sigurno, veže me za puno lijepih stvari.-odgovorila sam.
-hej, nisi mi rekla za to!-ljutito će Jessica.
-zar si mi sve moramo govoriti?-ljutito sam upitala.
-naravno da ne, ali mislila sam da bi bilo lijepo da mi kažeš!-uzviknula je Jess.
-hej curke, dosta svađe, imamo i pametnijih stvari za svađu.-govorila je Ema.
ewo i mene=-)
Hy HPFF-ovovci.Evo sinula mi ideja da i ja napravim HPFF blog s obzirom da sam ih do sad redovito čitala pa se nadam da ćete i vi mene. Priča će se odvijati u određeno doba...
samo likove koji pišu HPFF.Nadam se da ste shvatili i da ćete čitati moje postove.Do sljedećeg tipkan.ja,vaša Megan.
